Samstag, 1. September 2007

Stanica

Na njoj ljudi stoje
i čekaju drage
da se vrate i nasmeju
da zagrle svoje
čuju reči blage
dušu da zagreju

Što se duže čeka
to se više želi
nestrpljenje raste
ko da je doveka
tad se miso seli
dragima u krilu da sraste

I pre nego oko vidi
oseti nam srce
voljeno stvorenje
treperi i bridi
kada sreće zrnce
spozna otkrovenje

Kad se oči sretnu
kada zagrle ruke
i srca zatutnje
zaboraviš tugu štetnu
tad prodju sve muke
ugase se ljutnje

I opet ste jedno
i opet je lepo
sva je tuga iza
sada je svejedno
kada si je ščepo
sad je prošla kriza

Kompjuter

Kad se nocu zabijem u ekran
sva krv tada pocrni u meni
ko u mrezu neku da sam upo
ponasam se kao neki deran
o pameti samo sad ne sveni
izbori se i pobedi glupo

S porokom se rvem desetleće
i kompjuter povio mi ledja
sva su svetla postala čkiljava
savio me jeste oborit me neće
al zavisnost ova poče da me vredja
kao, sve se borim al sve zabadava

Sve vesti nebitne i sve žene lake
na ovom se webu pronalaze lako.
Dokle će mi sokoćalo isisavat snagu?
Dok napolju život širi zrake
mene ova sprava upija polako
udaljava mene i voljenu dragu.